| | Rainer Maria Rilke | |
| | Autor | Poruka |
---|
CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Rainer Maria Rilke Pon Feb 18, 2008 10:45 am | |
| SAMOĆA
Samoća je poput kiše. U večeri iz mora se diže, iz ravnica pustih i dalekih stiže, ide u nebo, gdje je uvijek ima. I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svjetlost izišla, kad ulice se okreću spram zore, i kad se tijela što nisu ništa našla, razočarano dijele puna more, i kada ljudi što od mržnje gore, u postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće........ | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Rainer Maria Rilke Pon Feb 18, 2008 10:46 am | |
| OSTAVLJEN NA PLANINAMA SRCA
Ostavljen na planinama srca Gle, u daljini sicusno, gle: poslednje naselje reci, a jos vise, ali i on majusan, poslednji zaselak osecanja. Prepoznajes li ga? Ostavljen na planinama srca. Kamen pod rukama. Jest, tu cveta ponesto; iz neme litice cveta raspevan korov koji ni o cem ne zna. Ali onaj ko zna? Ah, onaj sto poce da zna, pa sad cuti, ostavljen na planinama srca. Jest, tu se krece ponesto, nenacete svesti, kreće poneka bezbedna zivotinja s planine, ide, zastaje. I velika zasticena ptica kruzi oko cistog protivljenja vrhova. Ali ne zasticen, ovde na planini srca. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Rainer Maria Rilke Pon Feb 18, 2008 10:46 am | |
| ***
Ovo je čežnja: sred talasa biti i nemati u vremenu svoj stan. I to su želje: pritajene niti koje za večnost vezuju naš dan.
I to je život. Dok ne dođe jedan čas drevni, najsamotniji od svih, drukčiji od svih ostalih, i čedan presretne večnost uz osmejak tih. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Rainer Maria Rilke Pon Feb 18, 2008 10:46 am | |
| DODIRNE DUŠU SKORO SVAKA STVAR
Dodirne dušu skoro svaka stvar, odasvud bruji spominjanja glas. Poneki dan što prođe stran za nas u budućnosti stigne tek k'o dar.
Ko meri naš doprinos? Da li ko od prošlih, starih leta nas raspreda? Šta od postanja saznasmo, sem to: da sve se jedno u drugom ogleda?
Da se na nama ravnodušnost greke? O, dome, travo, o, večernja seni, dok se gledamo tako, obrgljeni, najednom sve to kroz vac k nama veje.
Kroz sva se bića pruža prostor jedan: suštinski svetski prostor. Kroz nas laste proleću tiho. Ja, rašćenja žedan, pogledah, i: u meni drvo raste.
Brinem, a dom ja na dnu moga srca. Čuvam se, a u meni straža bdi. Ka mojoj novoj ljubavi se svi svet lepi, da tu počiva i grca. | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Rainer Maria Rilke | |
| |
| | | | Rainer Maria Rilke | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |