Otok Korčula

Otok Korčula

Korčula je hrvatski otok na jadranskom moru pored dalmatinske obale. Otok pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ima površinu od 279,03 km2 (dužina 46,8 km, širina 5,3-7,8 km) i 16.000 stanovnika. Najviša brdu su Klupca sa 568 m i Kom sa 510 m. To je šesti najveći Jadranski otok. Klima je blaga; prosječna temperatura u siječnju je 9.8 °C, a u srpnju 26.9 °C. Proječne godišne padaline su 1.100 mm, a otok je prekriven mediteranskom florom, ponegdje i šumom borova.



KORČULA, grad i luka na sjeveroistočnoj obali istoimenog otoka, na poluotočiću koji je uskom prevlakom spojen s otokom; 3232 stan. Okolno obalno područje je pod borovom šumom. Istočno od luke je mala skupina otočića.

Klima je blaga; srednja temperatura zraka u siječnju je 9,8 °C, u srpnju 26,9 °C; otok je poznat po velikoj insolaciji. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo u okolici grada, ribarstvo, brodogradnja, obrada kamena, turizam i nautički turizam. Regionalnom prometnicom povezana sa svim naseljima na otoku. Luka se sastoji od zapadnoga i istočnoga lučkog dijela. Marina Korčula nalazi se u uvali na istočnoj strani grada.

Trajektom je povezana s kopnom (Korčula-Orebić). Tri najveća mjesta na Korčuli su glavni grad Korčula, grad Blato u unutrašnjosti, kao i mali lučki grad Vela Luka na zapadu otoka. Ostala mjesta su Pupnat, Žrnovo,Prigradica, Čara i Smokvica. U glavnom gradu stoji kuća za koju se vjeruje da je u njoj rođen Marko Polo. Otok je povezan sa Orebićem na poluotoku Pelješcu te Drveniku blizu Makarske uz pomoč trajekta. Trajekti drže vezu i sa drugim gradovima, kao što su Dubrovnik, Split, Zadar i Rijeka, a po ljeti i sa Italijom.

Korčula je prvo bila Grčka kolonija zvana Korkyra Melaina, zatim ilirska i Rimska zvana Corcyra Nigra, pa zatim Bizantsko i naposlijetki Slavensko naselje.. Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo. Od pristana uz otvorenu ložu iz 1584. vodi neobarokno stubište (1907.) u stari dio grada. Usred trga je katedrala sv. Marka (od prvotne katedrale iz XIV. st. sačuvane su samo apside triju brodova). Gotička građevina završena je potkraj XV. st. u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu.

Među prvim graditeljima je Bonino iz Milana (glavni portal 1412.); pri gradnji su sudjelovali Hranić Dragošević, Ratko Ivančić, a potkraj stoljeća Marko Andrijić (lanterna zvonika). God. 1525. dograđuje Marko Milić Pavlović uz sjeverni brod veliku zavjetnu kapelu sv. Roka. Oltarna slika Sv. Trojstvo u južnoj apsidi djelo je Leandra Bassana. U svetištu su korska sjedala (Vicko Tironi, 1795.-96.), ciborij nad glavnim oltarom s figurama Navještenja (klesao 1486.-90. Marko Andrijić), oltarna slika Sv. Marko sa sv. Bartolomejem i Jerolimom (mladenačko djelo Jacopa Tintoretta iz 1550.), reljef s prikazom jaganjca iz XIII. st. kao i slika Navještenje (s obilježjima Tintorettova načina). U kapeli sv. Roka, na baroknom oltaru Gospe od Karmela, sve su tri slike rad Carla Ridolfija (1642.); autor rezbarenih svetačkih likova na baroknu mramornom oltaru sv. Roka je Franjo Čiočić-Čučić (oko 1576.). U prizemlju zvonika (adaptacija 1967.-69.) uređena je krstionica; u njoj plastike: Uskrsli Krist (Frano Kršinić, 1968.), Pietŕ (Ivan Meštrović, 1915.) i Majka Božja (Ivo Kerdić, 1926.). U južnom je brodu crkve, kraj topovskih kugala i helebarda iz vremena ratovanja protiv Osmanlija 1571., ikona iz XIV. st., Vela Gospa iz samostana s Badije. Iz starog dijela grada Korčule vode Kopnena vrata (1650.) kroz Revelin, monumentalnu kulu pravokutna tlocrta (1493.-96.) do mosta. Odavde počinje put po nekadašnjem gradskom zidu. Idući tim putem dolazi se do crkve Svih svetih (s početka XV. st., obnovljena) koja ima kasetirani strop (oslikao oko 1713. Tripo Kokolja), poliptih Marije Suotkupiteljice Blaža Jurjeva Trogiranina (1438.-39.) i ciborij (XV. st.) ispod kojeg je rezbarena barokna Pietŕ Raphaela Donnera. Crkva je povezana dvoranom u kojoj je Galerija ikona, slika domaće škole renesanse i procesijski križ Ivana Progonovića (XV. st.). Na sjevernom je kraju poluotoka polukružna kula Tiepolo, na zapadnoj obali, uz rub pristana, kula Barbarigo.

Na otoku Korčuli možete pronaći smještaj u apartmanima, hotelima, obiteljskim pansionima, kampovima…