HIPERION
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
HIPERION

Samo opušteno i budi ono što jesi
 
PrijemPrijem  PortalliPortalli  TražiTraži  Latest imagesLatest images  Registruj seRegistruj se  PristupiPristupi  

 

 Zaječar

Ići dole 
AutorPoruka
sonata
VASPITAČICA
VASPITAČICA
sonata


Ženski
Broj poruka : 1560
Godina : 52
Datum upisa : 10.08.2008

Zaječar Empty
PočaljiNaslov: Zaječar   Zaječar EmptyPet Jan 16, 2009 9:31 pm

GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE

Grad Zaječar se nalazi u centralnom delu Timočke krajine i obuhvata Zaječarsku kotlinu, istočni deo Crnorečke i severni deo Knjaževačke kotline, kao i južne delove Negotinske krajine. Teritorija opštine je omeđena: sa severa obroncima planine Deli Jovan, sa istoka i jugoistoka obroncima Stare planine, kojom ide državna granica prema Bugarskoj, na jugu i jugozapadu Lasovačkom planinom kao ogrankom planine Tupižnice, a na zapadu Ježevicom i ograncima Velikog Krša.
Zaječar Dscf0035_nova

Na teritoriji Grada Zaječara preovlađuje brdsko-planinsko zemljište, sa zaječarskom kotlinom u centru. Sama kotlina se nalazi između dva planinska luka, karpatskog i balkanskog. Smeštena je u zapadnom delu Timočkog basena. Kotlina se proteže od Vražogrnca do vratarničke klisure, na zapadu do grebena Lasovačke planine, kao dela Tupižnice gde je delimično rastavljena od crnorečke kotline planinom Tupižnicom, ali je morfološka granica opet obeležena niskom prečagom u kojoj je Crni Timok usekao klisuru Baba Jonu.
Zaječarski basen pripada Crnom, Belom i Velikom Timoku.
Zaječarska opština se nalazi u kontinentalnom klimatskom pojasu. Klima je vlažno umerena, sa toplim i suvim letom i umereno hladnom zimom, šta ukazuje da Zaječar i okolina imaju umerenokontinentalnu klimu.

Na teritoriji grada nema prirodnih jezera, ali postoje tri veštačka (akumulaciona) jezera: Grliško, Rgotsko i jezero Sovinac. Grliško i jezero Sovinac služe za vodosnabdevanje, dok je Rgotsko jezero nastalo sakupljanjem vode u iskopima (majima) kvarcnog peska kod sela Rgotine.
U Gradu Zaječaru poznata su dva termomineralna izvora: Gamzigradska Banja i Nikoličevo. Termomineralni izvori u Gamzigradskoj Banji su uređeni, gde postoji i savremeno banjsko lečilište, dok termomineralni izvor u Nikoličevu nije uređen, iako sva ispitivanja pokazuju da je to u pitanju izuzetno lekovita termomineralna voda. Mnogi građani dolaze na ovaj izvor i koriste njegova lekovita svojstva.
Zaječar Gamzigradska%20banjaa

U ovom kraju prevladavaju listopadne šume, rasprostranjene na padinama Deli Jovana, Stare planine i na Tupižnici.
Teritorija grada je bogata raznovrsnom divljači. Na ovim prostorima prisutni su: srna, divlja svinja, vuk, lisica, šakal, jazavac, divlja mačka, kuna zlatica i kuna belica, zec, fazan, poljska jarebica, divlji golub, grlica, gugutka, prepelica, divlja patka, jastreb kokošar, svraka, siva vrana, fazan idr.
Zaječar Fazan1
Nazad na vrh Ići dole
sonata
VASPITAČICA
VASPITAČICA
sonata


Ženski
Broj poruka : 1560
Godina : 52
Datum upisa : 10.08.2008

Zaječar Empty
PočaljiNaslov: Re: Zaječar   Zaječar EmptyPet Jan 16, 2009 10:07 pm

ISTORIJA
Najstariji poznati stanovnici ovih krajeva bili su Tribali, posle njih na ovom području se spominju Mezi, u dolini Timoka pominju se još i Timahi, ali se o njima sem njihovog imena ništa ne zna. Naseljeni Sloveni u ove krajeve nazvali su se Timočani, a prve direktne vesti o Timočanima odnose se na 818.god., kada se oni već smatraju formiranom slovenskom grupom, te iste godine oni su se odmetnuli od Bugara.
Zaječar se prvi put spominje 1466. godine u turskom tefteru vezanom za stanovništvo vidinskoga pašaluka, a od XVI - XVIII veka ima malo podataka o naselju. 1806.god. stvoreni su povoljni uslovi za dizanje ustanka u ovim krajevima Karađorđe je odobrio hajduk Veljku Petroviću, knezu Milisavu i popu Radosavu da sa Timočanima i Crnorečanima dižu ustanak i posle niza uspešnih bojeva najveći deo Krajine i Zaječara je oslobođen. Kriza i propast Prvog srpskog ustanka imali su teške posledice i u ovim krajevima. 1833.god. ovaj kraj je konačno oslobođen i pripojen Srbiji. Naziv je najverovatnije turskoga porekla. Po nekim pretpostavkama potiče od izvesnog Said-Asir paše koji je svoju vojsku postavio u dolini Timoka u godinama kriznim po srpsku despotovinu.
U blizini grada se nalaze ostaci rimske carske palate iz IV pre nove ere, Felix Romuliana (Gamzigrad), koja je priznata kao svetska kulturna baština pod zaštitom UNESKO-a.
Zaječar Gamzigrad


Timočka Krajina je živela mirno sve do 1876. godine, kada su Srbija i Crna Gora ušle u rat sa Turcima, potpomažući time srpske ustanike u Bosni i Hercegovini, koji su digli bunu 1875. godine. Ovi krajevi su ponovo postali poprište krvavih borbi sa Turcima, koji su ovamo upadali iz Vidinskog pašaluka.
1883. godine je u Istočnoj Srbiji izbila Timočka buna. Neposredan povod Timočkoj buni je bila naredba Vlade o oduzimanju oružja od narodne vojske. Prvo je se pobunio boljevački srez, a odmah zatim sokobanjski i knjaževački. Buna je zahvatila i neke delove zaječarskog sreza, a sam grad Zaječar igrao je važnu ulogu u rešavanju sudbine ove bune. Vođi pobune bili su lokalni radikalski prvaci: u boljevačkom srezu pop Marinko Ivković, Dobrosav Petrović i pop Milija Petrović; u sokobanjskom srezu Ljuba Didić, a u Knjaževcu Aca Stojanović, Gavra Aničić i drugi. Novembar 1883. godine je bio najtragičniji mesec u istoriji Zaječara. Nazvan je "mesecom smrti". Preki sud je izricao smrtne kazne, koje su već sutradan izvršavane na Kraljevici. Preki sud je u Zaječaru osudio 825 učesnika bune (94 na smrt, ostale na robiju, zatočenje i zatvor, dok je 70-oro uhapšenih oslobođeno).
Zaječar Pov11


U Beogradu su pohapšeni članovi Glavnog odbora Narodne radikalne partije i sprovedeni pred Preki sud u Zaječaru. Neki od njih su pred sudom pokazali slabost, kukavičluk i izdajničko držanje. Deo ih je osuđen na smrt, deo na zatvorske kazne, a deo oslobođen. Nikola Pašić, vođa stranke, uspeo je da prebegne u Bugarsku, odakle je nastavio političku borbu protiv režima kralja Milana.
Nikola Pašić se 1889. godine, nakon abdikacije kralja Milana, vraća u zemlju. Već 1890. godine je izabran za predsednika Narodne skupštine, a 1891. godine sastavio je svoj prvi kabinet Vlade. Period mira i stabilnosti kratko je trajao. Srbiji, a u okviru nje Timočkoj Krajini i Zaječaru, bilo je suđeno da u roku, kraćem od dve godine, učestvuje u tri velika rata - dva balkanska i u Prvom svetskom ratu.
Nakon dve decenije življenja i rada u miru celu državu (Kraljevinu Jugoslaviju) i ove krajeve zahvatio je novi ratni požar, mnogo strašniji i krvaviji od predhodnog. Za Kraljevinu Jugoslaviju i zaječarski kraj Drugi svetski rat je počeo 6. aprila 1941. godine. Već 13. aprila te godine, oko četiri časa po podne, u Zaječar su ušla jedna nemačka borna kola i dva motocikla sa prikolicom, kao predhodnica nemačke vojne jedinice, koja je se kretala iz Bugarske i u Zaječar ušla 14. aprila.
Zaječar Stari_Zajecar

Borbe za oslobođenje Zaječara otpočele su 6. septembra 1944. godine napadom 23. srpske divizije Narodnooslobodilačke Vojske Jugoslavije (NOVJ) na Zaječar. Jedinice ove divizije su već sutradan, 7. septembra u 16 časova, ušle u grad. Međutim, već 8. septembra 23. divizija je se moprala povući iz grada, jer su jake nemačke snage, koje su se povlačile iz Grčke (delovi E grupe armija), nadirale dolinom Timoka ka Zaječaru.
Borbe za oslobođenje vođene su do kraja septembra i prvih dana oktobra na širem prostoru Zaječara zajedničkim dejstvom jedinica NOVJ i Crvene armije. U noći 7/8. oktobra 1944. godine jedinice 45. divizije NOVJ i delovi 64. korpusa i 4. mehanizovanog korpusa Crvene armije okončali su ovu višenedeljnu borbu i ušli u Zaječar. Time je ovaj grad konačno postao slobodan, razvijajući se i gradeći u miru do danas.
Zaječar 300px-Zajecar_centar
Nazad na vrh Ići dole
sonata
VASPITAČICA
VASPITAČICA
sonata


Ženski
Broj poruka : 1560
Godina : 52
Datum upisa : 10.08.2008

Zaječar Empty
PočaljiNaslov: Re: Zaječar   Zaječar EmptySub Jan 17, 2009 2:01 pm

ZNAMENITE LIČNOSTI

Još je Kanic (kraljevski ugarski sveštenik i putopisac) u XIX veku dao opštu sliku o Zaječaru. Po njemu je Zaječar na margini svih događaja, pa su se i poli-tička događanja, sa manjim zakašnjenjem reflektovala na Zaječar i Timočku Krajinu u celini. Bez obzira na ovakve istorijske okolnosti, desilo se da je ova "periferija" (Zaječar i okolina) iznedrila grupu ljudi koji su ostavili trajan pečat u jednom, izuzetno važnom, periodu naše nacionalne istoprije, neretko bitno utičući na tokove i ishode najvažnijih procesa i događaja naše nacionalne istorije u, po nas veoma burnom, tragičnom i sudbonosnom XIX i XX veku. Navodimo neka od ovih imena: Veljko Petrović Hajduk Veljko), Adam Bogosavljević, Svetozar Marković, Nikola Pašić, Đorđe Genčić, general Nikola Colović, Marinko Stanojević, Zoran Radmilović...
Svako od ovih ljudi ponaosob ostavio je neizbrisiv trag u politici, nauci, kulturi..., tj. polju delatnosti u domenu kojeg je delao: Hajduk Veljko kao "feniks izbavljenja" nakon pet vekova ropstva pod Turcima, Adam Bogosavljević kao jedan od pionira parlamentarizma i narodnjačkog radikalizma u Srbiji, Svetozar Marković kao teoretičar i utemeljivač socijalističkog pokreta - najmasovnijeg političkog pokreta na Balkanu u to doba, Pašić kao naš najveći političar i državnik i utemeljivač jugoslovenske ideje, Genčić - industrijalac koji je dobrim delom zaslužan za uklanjanje dinastije Obrenović sa prestola i dovođenje dinastije Karađorđević, general Colović - proslavljeni general iz balkanskih i Prvog svetskog rata i td.


VELJKO PETROVIĆ
(oko 1780 - 1813)


Ustanički vođa, najslavniji vojvoda i komandant iz Prvog srpskog ustanka
Zaječar Veljkopetrovickz1

Veljko Petrović (u istoriji i u narodnom predanju poznatiji kao HAJDUK VELJKO) rođen je u selu Lenovcu kod Zaječara oko 1780. godine.U mladosti je bio čobanin kod vidinskog paše i sluga kod požarevačkog spahije, od koga je 1803. godine pobegao u hajdučku četu čuvenog hajdučkog harambaše Stanoja Glavaša. Na početku Prvog srpskog ustanka borio se protiv Turaka u ovoj hajdučkoj četi, a zatim u vojsci smederevske nahije. U ovom ustanku učestvo-vao je kao običan ratnik, pa "buljubaša", a potom kao vojvoda i komandant, ratujući diljem ustaničke Srbije. Nakon oslobođenja Beograda 1807. godine namolio je Karađorđa (vrhovnog vožda Prvog srpskog ustanka) da mu dozvoli da ode u Crnu Reku i digne ustanak protiv Turaka, što mu je Karađorđe udovo-ljio. U borbama protiv Turaka se isticao izuzetnom smelošću, odvažnoću i hrabrošću.

Najčešće je jurišao na čelu svojih ustanika. Ovakvim svojim osobinama i uspesima u borbama protiv Turaka nametnuo se kao jedan od najsposobnijih srpskih vojvoda Prvog srpskog ustanka. Nakon srpskog poraza na Čegru istakao se u borbama za odbranu Sokobanje. Polovinom 1810. godine sadejstvovao je ruskoj vojsci u borbama za oslobođenje Prahova, kao i u napadu na Varvarin. Za pokazanu hrabrost u ovim borama odlikovan je ruskom zlatnom medaljom.
Srpski vožd Karađorđe ga je, po odluci Praviteljstvujuščeg Sovjeta, dekre-tom od 21. avgusta 1811. godine, postavio za vojvodu Negotinske nahije, kao priznanje velikom junaku, ali i kao sračunat potez za predstojeće događaje. I Karađorđe i Sovjet su znali da Negotin treba braniti, a to je mogao samo Veljko. Poginuo je 1811. godine, hrabro braneći opkoljeni Negotin sa oko 3.000 ustanika od mnogo nadmoćnijih turskih snaga. I Karađorđe i Sovjet su znali da Negotin treba braniti, a to je mogao samo Veljko. Poginuo je 1811. godine, hrabro braneći opkoljeni Negotin sa oko 3.000 ustanika od mnogo nadmoćnijih turskih snaga.
Hajduk Veljko nije mario za novac i bogatstvo, ostavši, pored Karađorđa, jedini slavni ustanički komandant koji nije stekao bogatstvo. U njemu je oličeno sve što je junačko, herojsko i epsko, negovano u viševekovnom otporu srpskog naroda tadašnjoj islamskoj - turskoj najezdi.


SVETOZAR MARKOVIĆ
(1846 - 1875)


Radikalni socijalista Srbin evropskog ugleda, istaknuti agent - korespodent Prve internacionale za Srbiju, teoretičar, nacionalista i federalista, političar aktivista (zaverenik, buntovnik, partijski organizator - jednom rečju praktični revolucionar), osnivač radikalnog socijalističkog pokreta u Srbiji - najvećeg javnog pokreta u Srbiji XIX veka

Zaječar Svetozar_markovic


Svetozar Marković rođen je u selu Rgotini kod Zaje-čara 1846. godine u službeničkoj porodici. Odrastao je i školovao se po mestima očevog službovanja (osnovnu školu je pohađao u Rekovcu i Jagodini, nižu gimnaziju u Kragujevcu, Tehnički fakultet Više škole u Beogradu). Kao državni pitomac upućen je u Rusiju na nastavak tehničkih studija, gde je proveo nešto manje od tri godine (1866-1869), uključivši se u revolucionarni pokret studenata i ruskih revolucionarnih demokrata. Zbog svojih političkih aktivnosti morao je da napusti Rusiju, odakle je prešao u Cirih (Švajcarska) i upisao se na Politehnički fakultet. Tu je se približio teoretičarima socijalizma, na prvom mestu Karlu Marksu.
Kompletno se predavši političkoj i revolucionarnoj delatnosti, zanemario je studije. Ubrzo je postao član Ruske sekcije Prve internacionale i njen konsul-tant za srpska pitanja. Zbog svoje delatnosti i brojnih kritičkih članaka protiv režima u Srbiji (članci u Zastavi o politici namesništva u Srbiji) izgubio je držav-nu stipendiju i 1870. godine se vratio u Beograd.
Po povratku u Beograd započeo je veoma dinamičnu publicističku i praktičnu političku delatnost. Pisao je u brojnim časopisima, objavljivao knjige, učestvovao u radu Prve internacionale kao njen korespodent za Srbiju, predvodio brojne političke akcije protiv režima, ali i akcije na nacionalnom planu za oslobođenje i ujedinjenje srpskih zemalja. U junu 1871. godine pokrenuo je prvi socija-listički list na Balkanu "Radenik". Sbog svojih slobodoumnih, ali i radikalnih, ideja i političke antirežimske aktivnosti često je proganjan i hapšen, a 1872. godine je bio primoran da emigrira u susednu Austrougarsku, gde je iste godine u Novom Sadu napisao svoje najpoznatije delo "Srbija na Istoku".
U aprilu 1873. godine Svetozar se vratio u Srbiju i nastavio sa svojom teorij-skom i praktičnom političkom delatnošću. U novembru 1873. godine pokrenuo je list "Javnost". Zbog svog rada i političke aktivnosti i dalje je proganjan i hapšen. Poslednji put je uhapšen pod optužbom da je teško prekršio zakon o štampi, provevši devet meseci u požarevačkom zatvoru. Nakon izlaska iz zatvora, teško narušenog zdravlja, početkom 1875. godine pokrenuo je još jedan list - "Oslobođenje". Napredovanje opake bolesti (tuberkuloze) onemo-gućilo je svaki dalji Svetozarev rad. Predloživši za svog naslednika u socijali-stičkom radikalnom pokretu Nikolu Pašića ili Peru Todorovića, prekinuo je svaku dalju aktivnost i krenuo u Primorje u potrazi za lekom. Umro je u Trstu 10. marta 1875. godine u 29. godini života. Poslednje zabeležene reči su mu bile: "Zadrži suze i radi za svoj narod".
U kratkom periodu svog života Svetozar Marković je ostvario neverovatno obiman teorijski opus, sadržan u 14 tomova, uz vrlo aktivan politički rad na terenu. Svojim radovima Pevanje i mišljenje, Realni pravac u nauci i životu, Realnost u poeziji i dr. postao je osnivač realizma u srpskoj književnosti i jedan od osnivača kritičkog pravca u srpskoj književnosti. U domenu teorije politike ostvario je zapažene radove o konceptu federalizma, nacionalnog pitanja, drža-ve, partije itd. Iz veoma obimnog teorijskog rada o konceptu partije ističemo neke principe, koji su opštevažeći za sve partije, a ne samo socijalističke:
- U svakoj zemlji vlada jedna partija
- Ako je ta partija došla na vladu voljom narodnom to samo znači da narod ima vere da će ga partija odvesti k celji
- Ta vera traje samo dotle dok se narod činjenicama ne uveri u protivnosti. Inače ne bi postojale ni bune ni revolucije
Ovim zadnjim principom Svetozar Marković se svrstava u retke teoretičare socijalizma koji su isticali mogućnost buna i revolucija naroda i protiv socijali-stičke partije. Po njemu, interes naroda je iznad interesa partije (više o tome: Simeunović, dr Dragan. Novovekovne političke ideje u Srba, Beograd, Istorijski arhiv, 2000, str. 370).
Teorijska veličina Svetozara Markovića je "u osmišljavanju originalnog i etičnog srpskog komunizma, potpune slobode i nezavisnosti, a na temeljima narodne samouprave" (Simeunović, dr Dragan. Novovekovne političke ideje u Srba, Beograd, Istorijski arhiv, 2000, str. 370). Njegove programske ideje, uz nužna redefinisanja, je preuzela Narodna radikalna stranka Nikole Pašića, a dosledno im ostala odana, razrađujući ih u smislu naučnog socijalizma, Srpska socijal-demokratska partija Dimitrija Tucovića.
Nazad na vrh Ići dole
sonata
VASPITAČICA
VASPITAČICA
sonata


Ženski
Broj poruka : 1560
Godina : 52
Datum upisa : 10.08.2008

Zaječar Empty
PočaljiNaslov: Re: Zaječar   Zaječar EmptySub Jan 17, 2009 2:02 pm

NIKOLA PAŠIĆ
(1845 - 1926)


Najznačajniji novovekovni srpski političar i državnik, osnivač i vođa Narodne radikalne stranke Srbije

Zaječar Cnp_pasic_01


Nikola Pašić se rodio u Zaječaru 18. decembra 1845. godine u imućnoj trgovačkoj porodici. Osnovnu školu je pohađao u Zaječaru, šestorazrednu gimnaziju u Negoti-nu, Zaječaru i Kragujevcu, a 1866. godine upisao se na Tehnički fakultet Velike škole u Beogradu. Kao odličnog studenta srpska vlada ga je kao državnog pitomca ("bla-godejanca") uputila 1868. godine na školovanje u Cirih, na čuvenu Politehničku školu. Ovde je 1872. godine stekao zvanje građevinskog inžinjera i visoko stručno obrazovanje iz geodezije. Posle jednogodišnje prakse na gradnji pruge Budimpešta - Beč vratio se u zemlju, gde je započeo svoju stručnu i bogatu uspešnu političku karijeru.
Još kao beogradski student upoznao se sa idejama Ujedinjene omladine srpske, a u Cirihu se priključio krugu srpskih socijalista Svetozara Markovića, čiji najbliži saradnik i saborac je bio do Svetozareve smrti.
Životni put Nikole Pašića bio je pun obrta. Počeo je kao socijalista u pokretu Svetozara Markovića; 1878. go-dine prvi put je izabran za narodnog poslanika; osnovao je Narodnu radikalnu stranku (1881); u vreme dinastije Obrenovića bio je "zaverenik", "bundžija" i narodni pos-lanik, izgnanik posle Timočke bune (1883-1889), kada je osuđen na smrt pa pomilovan; posle abdikacije kralja Milana sa svojom strankom, osvojivši izbornu pobedu, preuzeo je vlast u Srbiji i formirao svoj prvi kabinet Vlade (1891); predsednik beogradske opštine bio je od 1896-1897. godine; diplomata od karijere (poslanik u Petro-gradu) 1893-1894. godine. U političkoj nemilosti 1898-1899. godine, a naredne četiri godine moralno i politički kompromitovan. Na političku pozornicu vratio se 1903. godine, nakon Majskog prevrata.
Dolazak na vlast dinastije Karađorđevića, čiji je privrženik bio od početka svog aktivnog bavljenja politikom, bio je prekretnica u političkom životu Nikole Pašića. Kao član državnog saveta, potom ministar inostranih dela i predsednik vlade (od 1904. godine), Pašić je konačno raskrstio sa dotadašnjim burnim političkim životom i odgovorno, "pred istorijom i zadacima srpstva" utemeljio autentičan i moderan obrazac srpske građanske politike, koja je umela da odredi, "povijajući se za događajima evropskim", svoje nacionalne, ekonomske i kulturne ciljeve razvitka, saobrazno s pozitivnom tradicijom, oblikovanom krajem XIX veka.
Život i delo Pašićevo u periodu 1903-1918. godine neodvojivi su od istorijskih događaja, sudbonosnih za državu i narod, vezanih za taj period, u kojem je on bio predsednik srpske vlade i kreator i moderator svih značajnijih političkih projekata i akcija. Mudro i diskretno u odnosu na budne oči velikih sila je poma-gao svaku jugoslovensku akciju u Srbiji i srpsku propagandu u Turskoj i Aus-trougarskoj. Izašao je kao pobednik u Carinskom ratu sa Austrougarskom (1906-1911), izvukavši Srbiju iz smrtonosnog zagrljaja ekonomske blokade velike susedne imperije i omogućivši srpskoj privredi da se probije "iz balkan-skog kotla na svetsku pijacu". Pomagao je kulturne i naučne stvaraoce, koji su dosezali svetske vrhove. Osmislio je politiku "Balkan balkanskim narodima" i omogućio da Srbija postane jaka i respektabilna vojna sila, uvažavana od moć-nih evropskih država. Bio je predsednik vlade i ministar inostranih dela u vreme balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, vršeći svoju dužnost na najbolji mogu-ći način, u takoreći nemogućim unutrašnjepolitičkim uslovima i spoljnopolitičkim okolnostima, direktno i neposredno utičući na ostvarivanje projekta jugosloven-ske države.
Iako je bio za stvaranje jugoslovenske države, Pašić je kao državnik i diplo-mata bio odgovoran za sudbinu Srbije i njene političke interese. Sve što je činio na tom planu, preduzimao je na način kojim je najbolje mogao štititi interese države i Vlade na čijem čelu je bio. Iako mu se dan-danas "prišiva" velikosrp-stvo i ideja o "Velikoj Srbiji", Pašić taj termin nikada nije upotrebljavao, niti takvu ideju zagovarao, čak ni u trenucima kada mu je to od strane saveznika nuđeno, ceneći da bi se takva državna zajednica u kontinuitetu politički, vojno i privredno iscrpljivala, pomažući Srbe u rasejanju, boreći se protiv jake hrvatske iredente u Bosni i Hercegovini i šiptarske na jugu države. Opstruiran na raznim stranama, čak i od samog regenta Aleksandra, Pašić se na njemu svojstven odmeren i uporan način izborio za jugoslovensku državu, prvenstveno unutraš-njim snagama, s krajnjim ciljem da se u jednoj državi nađu ujedinjeni svi Srbi, disperzirani i izmešani sa drugim narodima na gotovo celom jugoslovenskom prostoru.
Nikola Pašić se dokazao kao mudar, pragmatičan, izuzetno obavešten, sta-ložen i uporan političar, umeren u privatnom životu. Bio je respektovan i od istomišljenika i od političkih protivnika, pa i neprijatelja. Brod svoje partije, kasnije i države vodio je mudro, vešto kormilareći kroz najopasnije političke bure i oluje tog vremena, koje su često pretile da "nejaki brod srpske države razbiju u paramparčad". Pašić nije bio apriori za ukidanje monarhije, ali je se beskompromisno zalagao za demokratsko parlamentarno uređenje srpske države i tzv. patrijarhalnu demokratiju.
Večito bolećiv i popustljiv prema svojoj deci, u poslednjim godinama života bio je neoprezno tolerantan prema korupcionaškim aferama svoga sina, što mu je krnjilo ugled u narodu i umnožavalo političke protivnike. Sama njegova smrt vezuje se za netaktične prekore kralja Aleksandra Prvog u vezi sa korupcijama njegovog sina prilikom audijencije od 9. decembra 1926. godine. Po povratku kući, nakon audijencije, umro je od srčanog udara.
U cilju negovanja dela velikog državnika i čoveka 1994. godine osnovana je Zadužbina "Nikola Pašić" .


ZORAN RADMILOVIĆ
(1933 - 1985)


Bard srpske glumačke scene, dobitnik "Dobričinog prstena"

Zaječar 148791333844c08fbe91ff7277898871_orig


Zoran Radmilović, bard srpske gluma-čke scene, rođen je u Zaječaru 1933. godi-ne. Prve glumačke korake napravio je 1951. godine u gimnazijskoj glumačkoj grupi. Započeo je i napustio studije prava i arhi-tekture. Diplomirao je glumu u klasi profe-sora Mate Miloševića. Godine 1964. preuzi-ma od LjubeTadića ulogu Kralja Ibija, pame-tnog i bezobraznog vladara, i osvaja nove prostore slobode izražavanja, pomerajući granice pristojnog na sceni i u životu. Lik Radovana Trećeg Dušana Kovačevića, u Radmilovićevom tumačenju predstavlja fenomen naših dana: radost prepoznavanja, radost bezganičnih moći smeha, radost poistovećivanja publike i glumca. U svom opusu dramskih likova Zoran Radmilović je onaj uzdržani čovek, pomalo skeptičan prema spoljašnjem svetu, mudrac koji spoznaje tamne strane naših sudbina. Kao potvrda celokupnog njegovog glu-mačkog rada dolazi i nagrada za životno delo "Dobričin prsten" 1983. godine.

Ophrvan teškom bolešću, Zoran umire 1985. godine u Beogradu. Ulica u Zaječaru, u kojoj je rođen, nosi njegovo ime. U znak sećanja na ovog velikog glumca pozorište u Zaječaru nosi njegovo ime, a osnovana je i fondacija "Zoran Radmilović". Fondacija i pozorište organizuju pozorišni festival "Dani Zorana Radmilovića".
Nazad na vrh Ići dole
sonata
VASPITAČICA
VASPITAČICA
sonata


Ženski
Broj poruka : 1560
Godina : 52
Datum upisa : 10.08.2008

Zaječar Empty
PočaljiNaslov: Re: Zaječar   Zaječar EmptySub Jan 17, 2009 2:11 pm

ZAJEČARSKA GITARIJADA


Zaječar Publika


Davne 1966. godine, kada je Rock and roll kao pokret privlačio mnogo mladih ljudi širom naše zemlje, počelo je interesovanje mladih Zaječaraca za novi vrstu muzike koja je imala sve više poklonika. Počinju da se formiraju rok grupe na samo u Zaječaru, nego i u celoj Timočkoj Krajini. Tada se rađa ideja za organizovanje male lokalne Gitarijade. I tako je sve počelo. Gitarijada je, iz male lokalne manifestacije vremenom prerasla u veliku jugoslovensku i balkanski rok manifestaciju.
Uporedo sa razvojem zaječarske Gitarijade, mnoge gitarijade u zemlji su se rađale i nestajale. Ostala je samo jedna, ona prava i najveća, ovde u Zaječaru. Zadržala je svoj osnvni moto - takmičenje mladih neafirmisanih grupa. Mnogi bendovi su se minulih godina na njoj takmičili, nastupali, pobeđivali i kasnije postajali poznati i priznati YU bendovi.Okupila je i okuplja na hiljade mladih iz cele zemlje, a poslednjih godina i iz susednih zemalja. Gitarijada je obogatila svoje programe sadržajima poput YU rock kampa, programa Radija 202, Kolonije vajara i slikara, masovnim koncertima na stadionu, uz prateću zvučnu, svetlosnu, video i dr. prateću scenografiju i direknim TV prenosima. Naravno, svega toga ne bi bilo bez velike volje i entuzijazma mladih Zaječaraca i velike pomoći i podrške grada Zaječara, Radio Beograda, RTS-a, sponzora i svih ljudi dobre volje.
Računa se da je na svim dosadašnjim Gitarijadama nastupilo preko 800 neafirmisanih bendova, odnosno odprilike četiri puta više muzičara iz preko 300 mesta širom bivše i sadađnje Jugoslavije (popularno rečeno "od Tiglava do Đevđelije"). Zaječarska Gitarijada nikada nije bila zaokupljena "ključem" u izboru učesnika, jer su se oni selekcionim komisijama nametali isključivo kvalitetom, ali imponuje da ih je svake godine bilo iz svih republika i pokrajina bivše Jugoslavije, što dovoljno govori o odjecima koje ima ovaj muzički događaj. Svake godine u vreme Gitarijade, Zaječar ima 15000 mladih stanovnika više. Kada bi se svi koji su tu bili proteklih 34 godine okupili u isto vreme na istom mestu, bila bi to prava rokerska republika sa preko pola miliona ljudi. A svi ti mladi ljudi imaju punu podršku Zaječaraca, jer Zaječar je upravo to: grad mladih - grad roka. I kao retko gde Skupština opštine ne samo da podržava Gitarijadu već je i pikoritelj čitave manifestacije godinama unazad. Verujemo da će i u narednim godinama biti tako.
Organizator Gitarijade je Dom omladine opštine Zaječar, uz saradnju sa svim ostalim ustanovama i poslenicima kulture grada Zaječara.
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





Zaječar Empty
PočaljiNaslov: Re: Zaječar   Zaječar Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
Zaječar
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
HIPERION :: SRBIJA :: ISTOČNA SRBIJA-
Skoči na: