Aristotel o prijateljstvu
Najblagorodnije medju pomocnim sredstvima srece jeste prijateljstvo
koje je potrebnije srecnome nego nesrecnome, jer se sreca umnozzava kad
ce s drugima deli. Ono je vazznije nego pravednost, jer »gde postoji
prijateljstvo, onde je pravednost suvishna; ali, gde su ljudi pravedni,
prijateljstvo ostaje josh uvek dobrochinstvo«. »Prijateljstvo je jedna
dusha u dva tela.« Ipak, u prijateljstvo spada pre malo nego li mnogo
prijatelja; »ko ima mnogo prijatelja, nema nijednoga prijatelja«, i
»nemogucno je biti prijatelj mnogih u smislu savrshenog prijateljstva.«
Chistom prijateljstvu pre pripada istrajnost nego li snaga koja bukti
plamenom, a istrajnost iziskuje chvrstinu karaktera; gde ce otvara
sharena slika prijateljstva, tu se mozze rachunati da su se karakteri
promenili. I prijateljstvo zahteva jednakost, jer sama blagodarnost u
najpovoljnijem sluchaju daje mu klizavu osnovu.