| | Pablo Neruda | |
| | Autor | Poruka |
---|
CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Pablo Neruda Čet Nov 15, 2007 7:53 pm | |
| Pablo Neruda (Parral, 12. srpnja 1904. - Santiago de Chile, 23. rujna 1973.), čileanski je pjesnik, pravim imenom Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto.
Kao diplomat proveo je više godina u Madridu gdje se sprijateljio s Lorcom i drugim španjolskim pjesnicima te pristupio antifašističkom pokretu, zbog čega je u svojoj domovini bio proganjan. U početku piše pretežno ljubavnu liriku, a kasnije prelazi na društveno i politički angažiranu poeziju koja govori protiv ratnih strahota i ustaje u obranu potlačenih.
Objavio je 19 zbirki poezije, od kojih su značajnije "Španjolska u srcu" u kojoj daje potresnu, ali uvjerljivu sliku borbe španjolskog naroda. Život i svijet doživljavao je prvenstveno čulno, pa su uzbuđenje, ogorčenje, samilost i srdžba osnovni motivi njegove poezije.
Stilski, prešao je put od neoromantizma preko nadrealizma do čiste borbene i socijealne poezije. Osnovne su mu teme u ranijim godinama ljubav, kasnije pustoš, samoća, patnje, borba i smrt. Njegov vulkanski temperament, vječita spremnost da na nešto reagira i da se za nešto bori, učinio ga je jednim od najplodnijih (30 zbirki), ali i kvalitativno najneujednačenijih velikih pjesnika XX. stoljeća.
Njegov Sveopći spjev (Canto general, 1950.), postao je simbolom stremljenja za književnost čileanskog naroda.
Godine 1971. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.
Ostala djela: Crepusculario; Sto ljubavnih soneta; Dvadeset ljubavnih i jedna očajna; Prstenovi; Pokušaj neizmjernog čovjeka; Boravak na zemlji; Elementarne ode; Podsjetnik s Crnog otoka; Ruke dana; Kraj svijeta. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Čet Nov 15, 2007 7:53 pm | |
| Pablo Neruda - SVIDJAS MI SE KAD ŠUTIS…
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna, i čujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te. Čini mi se kao da su ti letjele oči i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta. Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom. Leptirice sna, duši mojoj si slična, i slična si reči melanholija. Sviđas mi se kada šutiš i kad si kao udaljena. I kada kao da se žališ, leptiricu u gukanju. I čujes me izdaleka, i glas moj ne dostiže te: Pusti me da šutim s mučanjem tvojim. Pusti me da ti govorim takođe s tvojom šutnjom jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten. kao noć si, šutljiva, zvezdana. Šutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna. Sviđas mi se kad šutis jer si kao odsutna. Udaljena i bolna kao da si umrla. Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan. I veseo sam, veseo što nije tačno. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Čet Nov 15, 2007 7:53 pm | |
| PABLO NERUDA
OVE NOCI
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove. Napisati na primer: "Noc je puna zvezda, trepere modre zvezde u daljini". Nocni vetar kruzi nebom i peva. Ove noci mogu napisati najtuznije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene volela. U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo. Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci. Ove noci mogu napisati najtuznije stihove. Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio. Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju. I stih pada na dusu kao rosa na livadu. Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati. Noc je zvezdovita i ona nije uz mene. I to je sve.U daljini netko peva. U daljini. Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi. Moje srce je trazi, a ona nije uz mene. Ista noc odeva belinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti. Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav. Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju, moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje, i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Čet Nov 15, 2007 7:53 pm | |
| LJUBAVI
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete, mreza vetra sa svojim senovitim mestima, rat sa svojim cokulama krvavim, ili dan i noc klasa. Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave, violine prolazne jeseni izbodene, radost je ponavljala usne kaleza, bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa. U svim republikama razvijao je vetar svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu i zatim se vratio cvet svome cvetanju. Ali jesen u nama nikada nije ovapnela. U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla ljubav sa svim zakonima rose.
Pablo Neruda | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:18 pm | |
| DIVNO JE LJUBAVI ZNATI
Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noći, nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplićem svoje brige kao mreže zapletene.
Odsutno, tvoje srce plovi snovima, ali tijelo ti diše tako napušteno, tražeći me uzalud, dopunjujući moja san kao biljka što se udvostručuje u sjeni.
Uspravna, bit ćeš druga što će živjeti sutra, ali od onih granica izgubljenih noći, od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo
nešto ostaje i vodi nad svjetlu života kao da je pečat sjene obilježio vatrom svoja tajnovite stvorenja | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:18 pm | |
| TIJELO ŽENE
Tijelo žene, bijeli brežuljci, bedra bijela, ti si spodobna svijetu u svom činu nuđenja, Moje tijelo divljeg ratara u tebi kopaž i izbacuje sina iz dubine zemlje.
Bijah osamljen kao tunel. Od mene bježahu ptice i noć je u mene nadirala svojom moćnom najezdom. Da bih se nadživio, kovao sam te kao oružje, Kao strijelu u svom luku, kao kamen u praćki.
Ali dolazi trenutak osvete i ja te ljubim. Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka čvrsta i lakoma. Ah, pehari grudi! Ah oči odsutnosti! Ah, ruže prepona! Ah, glas tvoj spor i tužan
Tijelo žene moje, ostat će u tvojoj ljupkosti. Žeđi moja, pomamo moja beskrajna, moj pute neodlučni! Tamna korita u kojima žeđ vječita traje, i umor traje, i patnja beskonačna. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:18 pm | |
| KAD UMREM
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima: želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku, da me još jednom dirne njihova svježina, da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam, hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar, da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živjeti, a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega, zato cvjetaj i dalje rascvjetana,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima, da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:18 pm | |
| KUĆA
Kuća ujutro s nejasnom istinom ponjava i perja i početak dana bez smjera, lutajuća kao uboga lađa, između horizonata, reda i snova.
Stvari kao da žele ostaviti tragove, privrženost bez cilja, hladna naslijeđa, papiri skrivaju zgužvane vokale i htjelo bi vino u boci slijediti svoje juče.
Gospodarice, prolaziš dršćući kao pćela, dirajući područja izgubljena u sjeni, osvajajući svjetlo svojom bijelom snagom.
I tada se ponovo podiže svjetlost: stvari se pokoravaju vjetru života i red uspostavlja svoj hljeb i svoju golubicu. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:19 pm | |
| NE BUDI DALEKO OD MENE
Ne budi daleko od mene ni jedan dan, jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug i čekat ću te na nekoj stanici kad negdje daleko usnu valovi. Nemoj otići ni samo jedan sat, jer tada, u tom satu, spoje se kapi nesanice i možda će sav dim što traži svoju kuću doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku, jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti: ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćeš tako daleko da ću obići zemlju ispitujući hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:19 pm | |
| NOĆU
Noću, ljubljena, veži svoje srce za moje I neka zajedno u snu razbiju tmine Kao dvostruki bubanj, boreći se u šumi Protiv gustoga zida okupanog lišća.
Prolazu noćni, crna žeravo sna Što hvataš niti zemaljskoga grožđa Točnošću nekog neredovita vlaka Što sjene i kamenje hladno za sobom vuče neprestano.
Zato me ljubavi, veži za čisti pokret, Za postojanost što kuca u tvojim grudima Krilima nekog labuda ispod vode,
Da bi na zvjezdana pitanja ovog neba Naš san odgovorio jednim jedinim ključem I samo jednim vratima koje zatvori tama. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:19 pm | |
| OVE NOĆI
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati na primjer: "Noć je puna zvijezda, trepere modre zvijezde u daljini". Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela. U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju. I stih pada na dušu kao rosa na livadu. Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati. Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko pjeva. U daljini. Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Kao da je želi približiti moj je pogled traži. Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju, moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:19 pm | |
| POĆI ĆEŠ SA MNOM
"Poći ćeš sa mnom"-rekoh- i nitko nije znao gdje i kako drhti moja bolna duša i ne bijaše za me karanfila i barkarola, ništa, jedino rana ljubavlju otvorena.
Ponovih: pođi sa mnom, kao da već umirem i nitko ne vidje mjesec na usni što mi krvari, nitko ne vidje tu krv što se penjala u tišini. O ljubavi, zaboravimo sada zvijezdu s trnjem!
Ali kada sam čuo tvoj glas kako ponavlja "Poći ćeš sa mnom"- kao da si oslobodila i bol i ljubav i bjesnilo zarobljena vina.
što se iz svog potopljena podruma uspinjalo, i ponovo na svojim ustima osjetih okus plamena, krvi i karanfila, kamena i paljevine. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:19 pm | |
| PRIJE
Prije no što sam te ljubio ništa ne bijaše moje: teturao sam ulicama i stvarima: ništa ne bijaše važno, a sve bez imena svijet je bio od zraka koji je čekao.
Upoznao sam salone pepeljaste, tunele nastanjene mjesečinom, hangare okrutne koji su se opraštali, pitanja što su ustrajala u pijesku.
Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo, palo, napušteno i propalo, sve bijaše neotuđivo strano,
sve bijaše tuđe i ničije, dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo ne ispuniše jesen darovima. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:20 pm | |
| SRCE MOJE
Srce moje, kraljice naćave i celera: leopardu mali i konca i luka rado gledam gdje blista tvoje malo carstvo, oružje od voska, od vina i ulja,
od češnjaka i zemlje otvorene tvojim rukama, od modre tvari upaljene u tvojim rukama, i seoba i seljenja od snova do salate, reptila savijenog poput gumena crijeva.
Ti podižeš miris svojom kosilicom, ti što rukuješ sapunima u pjeni, ti koja se uspinješ mojim ludim stubištem,
ti koja se služiš znakom mog rukopisa i nalaziš u pijesku moje bilježnice izgubljena slova što traže tvoja usta. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:20 pm | |
| SVIĐAŠ MI SE KAD ŠUTIŠ…
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna, i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te. Čini mi se kao da su ti letjele oči i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom. Leptirice sna, duši mojoj si slična, i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena. I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju. I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te: Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten. kao noć si, šutljiva, zvjezdana. Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna. Udaljena i bolna kao da si umrla. Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan. I veseo sam, veseo što nije točno. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:20 pm | |
| VEĆ ODAVNO TE ZEMLJA POZNAJE
Već odavno te zemlja poznaje: jedra si kao hljeb ili drvo, tijelo si i grozd sigurne tvari, teška si kao akacija, sočivo zlaćano.
Ne postojiš samo zato što ti oči lete i obasjavaju stvari kao otvoren prozor, već i zato što su te od gline umijesili i ispekli u Chillánu, u začuđenoj poećini od opeka.
Bića se rasiplju kao zrak ili voda i studen i neuhvatljiva su, brišu se u dodiru s vremenom, kao da su prije smrti bila usitnjena.
Ti ćeš pasto samnom kao kamen u raku i tako za našu ljubav što ne bje potrošena zemlja će i dalje živjeti zajedno s nama. | |
| | | CRNKA
Broj poruka : 3376 Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub Jan 05, 2008 6:20 pm | |
| ZNAT ĆEŠ
Znat ćeš da te nevolim i da te volim, jer živjet je moguće na dva načina, riječ je samo krilo tišine, a vatra čuva polovinu studeni.
Volim te da bih te počeo voljeti, da bih ponovo počeo beskraj, da te ne bih prestao voljeti nikada: zato te još uvijek ne volim.
Volim te i ne volim, kao da imam u svojim rukama ključeve sreće i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela. Zato te volim kada te ne volim i zato te volim kada te volim. | |
| | | vedrana_zg Srce foruma
Broj poruka : 11516 Godina : 44 Location : Zagreb Datum upisa : 14.11.2007
| Naslov: Re: Pablo Neruda Ned Jan 20, 2008 11:07 am | |
| NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje. I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva. Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži. Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla. Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio! Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova. Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju, duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju ni zadaje i posljednji stihovi koje za nju pišem. | |
| | | Mia
Broj poruka : 18 Datum upisa : 17.01.2008
| Naslov: Re: Pablo Neruda Ned Jan 20, 2008 11:35 am | |
| Ova je meni najdraza...
NOĆU
Noću, ljubljena, veži svoje srce za moje I neka zajedno u snu razbiju tmine Kao dvostruki bubanj, boreći se u šumi Protiv gustoga zida okupanog lišća.
Prolazu noćni, crna žeravo sna Što hvataš niti zemaljskoga grožđa Točnošću nekog neredovita vlaka Što sjene i kamenje hladno za sobom vuče neprestano.
Zato me ljubavi, veži za čisti pokret, Za postojanost što kuca u tvojim grudima Krilima nekog labuda ispod vode,
Da bi na zvjezdana pitanja ovog neba Naš san odgovorio jednim jedinim ključem I samo jednim vratima koje zatvori tama. | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Pablo Neruda | |
| |
| | | | Pablo Neruda | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |