Evropu čeka talas stečajaAgencija za određivanje kreditnog boniteta Standard&Purs (SiP) upozorila je da bi u 2009. i 2010. ukupna stopa neizvršenja obaveza po ukupnim dugovima evropskih kompanija mogla da bude podignuta na čak 11,1 odsto, prema prosečno 3,2 odsto u proteklih 15 godina.
Agencija je zasnovala takvu ocenu na očekivanju da bi 60-75 evropskih kompanija, koje po rejtingu spadaju u rizičnu spekulativnu kategoriju, u ovoj i narednoj godini moglo da proglasi nemogućnost izmirivanja obaveza po ukupnim dugovima od 20-25 milijardi evra godišnje.
U normalnijim vremenima, najugroženije kompanije bi izgladile stvari sa kreditorima u okviru procesa restrukturisanja. Ali, kombinacija visoke zaduženosti u odnosu na kapital i mogućnost da se firma nađe u ozbiljnim teškoćama i pre nego što prekrši uslove zajma, po svoj prilici znači da će mnogo više kompanija završiti na kraju u formalnom, sudskom procesu.
Pored toga, vansudsko restrukturisanje obično podrazumeva da kreditori stavljaju na raspolaganje još novca, što je manje verovatno u današnjim uslovima na tržištu.
Evropske zemlje još postupaju sa insolventnim firmama znatno oštrije nego Amerika i one većinom završe u likvidaciji, konstatuje Ekonomist i dodaje da često i kreditore loše tretiraju, što znači da nijedna strana na kraju nije zadovoljna. Otuda zabrinutost da će Evropa rešavati dolazeću poplavu neizvršenja daleko manje efikasno od Amerike, što znači sporije uterivanje duga.
Prema podacima Svetske banke za 2008. na koje se poziva britanski list, najnižu stopu uterivanja duga u okviru stečajnog postupka ima Poljska, gde se na svaki dolar vrati tek 29,8 centi, a najvišu Danska (86,5 centi na dolar), dok je u SAD ta stopa 76,7, u Nemačkoj 52,2, a u Francuskoj tek 44,7.
U proseku, po dužini stečajnog postupka prednjače Poljska i Švajcarska (tri godine), ispred Nemačke, SAD i Francuske, na primer, sa 1,2, 1,5 odnosno 1,9 godina, dok je prosečno vreme za završetak postupka bankrotstva najkraće u Belgiji (0,9 godina).
Nekoliko evropskih zemalja je poslednjih godina pokušalo da izmeni propise tako da kompanije imaju bolje šanse za opstanak. Velika Britanija, Francuska, Nemačka, Italija i Španija su uvele reforme postupka insolventnosti, smišljene da rehabilituju kompanije. Međutim, reforme su još uglavnom neisprobane i, u nekim slučajevima, kontroverzne.
U Francuskoj, na primer, gde se, prema podacima SiP, 90 odsto postupaka insolventnosti završi likvidacijom firme, novi postupci koji prethode insolventnosti stupili su na snagu pre tri godine. Najznačajnija je procedura, inspirisana američkim zakonom o sudskoj zaštiti od poverilaca, koja sprečava zaplenu imovine, omogućava direktorima da ostanu na funkciji i prvi put utvrđuje komitet kreditora.
Francuski proces insolventnosti je sačinjen da zaštiti kompanije i zaposlene, a kreditorima daje malo uticaja. Zbog toga, stope uterivanja duga su niske. To može da bude krupan problem, naročito za manje firme. Niska stopa povraćaja u Francuskoj mogla bi da dovede mnoge kompanije u opasnost u teškim vremenima koja dolaze.
Američki zakon o sudskoj zaštiti od poverilaca je kritikovan kao previše blag i popustljiv prema kompanijama, ali je dobro isproban, predvidljiv i prihvaćen i od dužnika i od kreditora.
U Britaniji postoje zalaganja za primenu sličnog stečajnog postupka. Otprilike petina radnika zaposlenih u britanskom privatnom sektoru radi za teško zadužene kompanije u vlasništvu privatnih akcijskih firmi, ukazuje advokat Kristofer Hol. On dodaje da bi socijalne i ekonomske posledice njihove likvidacije bile ozbiljne.
Kao u Francuskoj, insolventnost firme u Velikoj Britaniji obično rezultira njenom likvidacijom, mada je, za razliku od Francuske i nekih drugih zemalja kontinentalne Evrope, bar jedna strana na kraju zadovoljna: kreditori mogu da očekuju da dobiju nazad veći deo svog novca (prosečno 84,2 odsto).
Španiju je već zahvatio talas propasti građevinskih kompanija za nekretnine, na kojima će se isprobati novi propisi koji su stupili na snagu u septembru 2004. Zasad nema nagoveštaja da su nova pravila imala mnogo uticaja na stopu likvidacija firmi u zemlji od 90 odsto.
Zbog ogromnih razlika u tretmanu kreditora u Evropi - Velika Britanija, Irska, Holandija i skandinavske zemlje su najprijateljskije, Belgija, Nemačka, Portugalija i Švajcarska su u sredini, a Francuska, Italija i Španija najgore - u sledećih nekoliko godina će se po svoj prilici odvijati sudske bitke, zaključuje SiP.
Prema zakonu Evropske unije, kompanija može da zatraži bankrotstvo u zemlji gde ima glavni interes , a kreditori će se boriti da izbegnu po njih najgore propise. Tamo gde kreditori neće postići zadovoljavajući dogovor, kompanije će se suočiti sa naglim rastom troškova kapitala.